Tehnička kultura i ABC tehnike

Tehnička kultura

Za razumijevanje pojma i naziva tehnička kultura valja razlučiti njegove sastavnice te upozoriti na neke sličnoznačnice.
Kultura (lat. colere: nastanjivati, uzgajati, štititi, štovati) svekoliko je ljudsko naslijeđe oblikovanih oblika mišljenja, osjećanja, prosuđivanja i djelovanja neke ljudske skupine, zajednice ili društva, te očitovanje toga naslijeđa u materijalnom i duhovnom svijetu.

Tehnika (prema grč. tehne: umijeće, vještina), 1. općenit je naziv za ljudska umijeća i vještine nastala iskustvom, proučavanjem, učenjem i vježbanjem; ponajprije se odnosi na ovladavanje materijalnim svijetom, za zadovoljavanje ljudskih životnih potreba, ali se rabi i u misaonim područjima ljudskoga djelovanja; 2. naziv je za tehničke postupke, razrađene za primjene tih umijeća i vještina (npr. tehnika obradbe materijala); 3. naziv je za tehnička pomagala, prirodna ili umjetno izrađena oruđa i pribore te za umjetno izrađene naprave, uređaje i strojeve za provedbu tehničkih postupaka (npr. poljodjelska tehnika); 4. dio je naziva pojedinih struka (npr. elektrotehnika) ili učilišta (npr. politehnika). Nazivi su nastali još u davno doba, a osobito su se počeli rabiti u novovjekovlju, u doba pojave mnogih tehničkih izuma i njihove primjene u doba industrijske revolucije.

Tehnologija (prema grč. tehne + logos: govorenje, prosuđivanje), 1. osmišljavanje je, razvijanje, primjenjivanje i proučavanje postupaka, pomagala i materijala za neko tehničko djelovanje. Naziv je uveo 1777. godine njemački filozof Johann Becmann (1739.–1811.) u knjizi Anleitung zur Technologie (Uvod u tehnologiju) za isprepletenost tehnike, gospodarstva i društva; 2. u engleskom govornom području naziv tehnologija te izvedeni pridjevi i prilozi uglavnom pokrivaju ono što se u drugim jezicima naziva tehnikom, a naziv inženjerstvo ono što se u drugim jezicima naziva tehnologijom. Pod utjecajem engleskoga i u drugim se jezicima posljednjih desetljeća pojavljuje ta dvojnost i nepouzdanost radi li se o tehnici ili tehnologiji.

Klub (prema engl. club), udruga skupine ljudi koje spaja neko zajedničko zanimanje, bavljenje ili cilj. Stoga redovito u nazivu sadrži i pobliže tumačenje djelovanja, na primjer sportski klub, fotoklub, radioklub i sl.

Tehnički amaterizam (prema franc. amateurisme, od amateur: ljubitelj, stariji nazivi prijatelj, dilentant) u počecima nazivan i tehničkim sportom, bavljenje nekom tehničkom djelatnošću izvan profesionalnih obveza, a radi osobnoga zadovoljstva, te udruživanje istomišljenika u klubove, društva, udruge, zajednice i sl. Većinom je utvrđeno pravilima ili statutima prema običajima, odnosno zakonima dotične države. Razgovorno se naziva i tehničkim hobizmom.
Počeci tehničkog amaterizma, iako se to tako nije tada nazivalo, sežu u duboku prošlost. Među znanim i još više neznanim tehničkim izumiteljima, pronalazačima i danas bi rekli inovatorima mnogobrojnih oruđa, pomagala, postupaka i umijeća, bilo je mnogo takvih kojima to nije bilo osnovno zanimanje, nego su bili ljubitelji, sanjari i zanesenjaci, koji su svojim dosjetkama omogućavali opći tehnički, a njime i gospodarski napredak ljudskoga društva. Kroz cijelo srednjovjekovlje i novovjekovlje sve do naših dana bilo je profesionalnih i amaterskih izrađivača maketa i modela zgrada, utvrda, mostova, plovila i letjelica, što stvarnih, što zamišljenih. Služili su kao ogledni uzorci graditeljima te kao ukrasi, igračke ili zavjetni darovi. Samo je poneki primjerak takvih starih modela i maketa sačuvan u muzejima ili crkvama.
Tehnički amaterizam u suvremenom smislu posljedica je i odraz velikog zanimanja široke javnosti za razvoj tehnike i primjene tehničkih dostignuća kao posljedice tehničkih izuma i industrijske revolucije, stoga se javlja krajem XIX. i početkom XX. stoljeća. Prvo je takvo područje sustavnog amaterskog bavljenja bila fotografija kao veliki izum polovice XIX. stoljeća. Slijedili su automobilizam na prijelomu stoljeća, radio neposredno nakon Prvoga svjetskog rata, potom brodsko, željezničko i zrakoplovno modelarstvo i dr.
Ti su prvi tehnički amaterizmi imali sva suvremena obilježja. Amateri su se udruživali u klubove, društva, udruženja i kako li se već sve to nazivalo, ponajprije radi razmjene znanja i iskustava, opreme i potrebnoga radnog materijala, a osobito organiziranih natjecanja. Ta su natjecanja bila poticajima za daljnje usavršavanje opreme, umije­ća i vještina. Postignuti rezultati nagrađivani su priznanjima, diplomama, medaljama, peharima, a uvijek su, slično kao i u sportu, donosili stručni i društveni ugled.

Tehnička kultura suvremeniji je naziv za široko područje kulturnog djelovanja u području tehnike. Svrha mu je širenje tehničkih spoznaja, umijeća i vještina izvan profesionalnog djelovanja stručnih škola, fakulteta i drugih oblika obrazovanja. Odvija se na brojne načine kroz dva osnovna puta: a) većinom djelatnošću organizacija tehničkog amaterizma, i b) manjim dijelom školskim programima kroz obvezatni predmet Tehnička kultura, ponajprije u osnovnoj školi. U raznim zemljama tehnička kultura ima raznolike nazive i načine očitovanja. Negdje je to široka društvena djelatnost, negdje djelatnost privatnih klubova zaljubljenika u pojedine tehničke discipline, a negdje mješovito.

Tehnička kultura u Hrvatskoj

 
Tehnički amaterizam nicao je uz tehničku industriju prvo u tehnički, a time i gospodarski razvijenijim zemljama. Ubrzo su obrtnici i trgovci, učenici i studenti, donosili u Hrvatsku iz europskih zemalja, ponajprije iz Beča, Budimpešte, Praga i talijanskih gradova, uz tehnička dostignuća i nove tehničke proizvode, ali i tehničke amaterizme. Stoga nije čudno što su i u Hrvatskoj ubrzo nastajali tehnički klubovi i udruge. Prvi su to bili:

• Jedriličarski klub “Plav” u Krku, osnovan je 1876. godine, njegovi su slijednici jedriličarski klubovi i Hrvatski jedriličarski savez.
• Klub fotografa amatera (izvorno Klub fotografah amateurah) u Zagrebu osnovan je 1892. godine kao posebna sekcija Društva za umjetnost i obrt. Okupio je zaljubljenike u umjetničku fotografiju samo godinu dana nakon Prve bečke izložbe umjetničke fotografije. Njegovi su slijednici današnji fotoklubovi i Hrvatski fotosavez.
• Prvi hrvatski automobilni klub u Zagrebu osnovan je 1906. godine, s ciljem “da bude društveno, strukovno i znanstveno stjecište za širenje i unapređivanje automobilnoga športa u Hrvatskoj”. Njegovi su slijednici današnji automotoklubovi i Hrvatski autoklub.
• Radioklub Zagreb osnovan je 1924. godine, s ciljem promicanja radiofonije i osnivanja radijske postaje u Zagrebu. Ovaj je posljednji cilj ostvaren dvije godine potom osnivanjem Radio Zagreba, preteče današnje Hrvatske radiotelevizije.

Bilo je nekih oblika udruživanja takvih klubova na razini države, ali su sustavno klubovi okupljani tek nakon 2. svjetskog rata kao organizirana djelatnost u tehničkoj kulturi.
Tako je pri Glavnom odboru tadašnjeg Fiskulturnog saveza Hrvatske 23. lipnja 1946. osnovana Republikanska komisija “Tehnika i sport”, kojoj je predsjednik bio akademik Andro Mohorovičić. Organizacija se 1948. godine osamostalila, a po tadašnjim običajima nazvana je Narodnom tehnikom Hrvatske. Osamostaljenjem Republike Hrvatske među ostalim promjenama i prilagodbama organizacija je dobila suvremeniji program i ustroj te je 3. srpnja 1992. preimenovana u Hrvatsku zajednicu tehničke kulture. Od tada se sve više rabi naziv tehnička kultura, koji obuhvaća širi i suvremeniji pojam od tehničkoga amaterizma.

U prvoj su, a osobito u drugoj polovici XX. stoljeća primjenjivani mnogi novi tehnički izumi, nastajale mnoge nove tehničke discipline, razvijale se mnoge tehničke vještine. Stoga su nastali i mnogi novi tehnički amaterizmi i hobiji kojima se danas bavi i u okviru tehničke kulture.
Već u prvoj, a osobito u drugoj polovici XX. st. organizirano djelovanje na području tehničke kulture znatno je doprinijelo tehničkom informiranju i poučavanju najširih slojeva stanovništva. U tehničkim klubovima svladavale su se osnove mnogih tehničkih vještina i ovladavalo tadašnjom opremom, pa su oni bili svojevrsna “pučka učilišta”. U fotoklubovima se učilo rukovati fotoaparatima, fotografirati, izrađivati fotografije, u radioklubovima rukovati radioaparatima, a potom i televizijskim prijamnicima, izrađivati jednostavne prijamnike, podizati antene i dr. Izrađivanje amaterskih radijskih prijamnika i odašiljača te održavanje radioveza bilo je u doba dok još nije bilo interneta svojevrstan “prozor u svijet”. Pojavom prvih elektroničkih računala 1970-ih godina prvotna su se znanja u informatici dobrim dijelom stjecala u informatičkim klubovima. Bilo je tako i s drugim tehničkim vještinama. Mnogi su mladi stjecanjem tehničkih znanja u klubovima odabirali tehničke škole i fakultete te tehničke struke kao svoj životni poziv. U počecima industrijalizacije tehnički klubovi su bili izvor prvih radnika i stručnjaka.

Gotovo je neopisiv doprinos tehničkih amatera bio osobito u počecima Domovinskog rata u rukovanju tehničkim sredstvima gdje su uz visoku motiviranost, požrtvovnost i stručnost tehnički amateri doprinijeli u obrani slobode i neovisnosti Republike Hrvatske.
Hrvatska zajednica tehničke kulture (HZTK) djeluje na osnovi Zakona o tehničkoj kulturi. Prvi predsjednik bio je prof. dr. sc. Ante Markotić, a sadašnji je predsjednik Ivan Vlainić, profesor elektrotehničke grupe predmeta u Srednjoj strukovnoj školi u Samoboru i mentor u HZTK-u.

Danas Hrvatska zajednica tehničke kulture obuhvaća niz djelatnosti te udružuje sljedećih 16 članica:

• Hrvatski astronautički i raketni savez, osnovan 27. travnja 1967. u Zagrebu,
• Hrvatski automodelarski savez, slijednik je Hrvatskoga društva automodelara, osnovanog 17. svibnja 1991.,
• Hrvatski filmski savez, slijednik je Sekcije kinoamatera pri Fotoklubu “Zagreb” iz 1928. godine, osnovan je 23. srpnja 1963.,
• Hrvatski fotosavez, na tragu Kluba fotografa amatera iz 1892. godine slijednik je Hrvatskog fotoamaterskog saveza osnovanog 11. lipnja 1939.,
• Hrvatski jedriličarski savez, na tragu prvog Jedriličarskog kluba “Plav” u Krku iz 1876. godine, osnovan je 18. prosinca 1955.,
• Hrvatski kajakaški savez, slijednik je istoimenog saveza, osnovanog 26. kolovoza 1939., a obnovljen 18. prosinca 1955.,
• Hrvatski radioamaterski savez, na tragu prvog Radiokluba Zagreb iz 1924. godine, slijed­nik je Republikanskog odbora radioamatera Hrvatske, osnovanog 28. kolovoza 1946.,
• Hrvatski ronilački savez, slijednik je Saveza za športski ribolov na moru i podvodne djelatnosti Hrvatske iz 1971. godine, osnovan je 21. studenoga 1992.,
• Hrvatski savez brodomaketara, osnovan je 9. studenoga 2001.,
• Hrvatski savez CB radioklubova, slijednik je Udruženja CB klubova Hrvatske i Slovenije osnovanog 25. svibnja 1991., koje se 1992. godine osamostalilo kao Udruženje CB radioklubova Hrvatske, a od 1994. godine nosi sadašnji naziv,
• Hrvatski savez informatičara, slijednik je Saveza društava za informatičku i računarsku djelatnost Hrvatske, osnovanog 16. listopada 1985. godine,
• Hrvatski savez pedagoga tehničke kulture, slijednik je Saveza društava pedagoga tehničke kulture Hrvatske, osnovanog 8. lipnja 1968.,
• Hrvatski zrakoplovni savez, slijednik je Zrakoplovnog saveza Hrvatske, osnovanog 17. travnja1947.,
• Hrvatski robotički savez, osnovan je 17. prosinca 1994. kao Hrvatsko društvo za robotiku,
• Udruga inovatora Hrvatske, osnovana je 2. prosinca 2004.
• Hrvatska udruga učeničkog zadrugarstva osnovana je u lipnju 2006.

Hrvatska zajednica tehničke kulture danas okuplja kao krovna organizacija 34 gradske, jednu općinsku i 19 županijskih zajednica te 16 nacionalnih saveza i udruga, uključivo i Tehnički muzej Nikola Tesla u Zagrebu. Svi oni rade na promicanju znanosti i tehnike te tehničkom odgoju mladih. Djeluje pod pokroviteljstvom Ministarstva znanosti i obrazovanja te surađuje s Ministarstvom gospodarstva, poduzetništva i obrta. Na razini županija i gradova djeluju mjesne zajednice tehničke kulture, uz suradnju lokalne uprave.
U njima se bavi tehničkim odgojem i izobrazbom mladeži te popularizacijom znanosti i tehnike u području inovatorstva, informatike, radioamaterizma, zrakoplovstva, astronautike i raketarstva, robotike, automodelarstva, filma, fotografije, kajakaštva, ronilaštva i pedagogije tehničke kulture i učeničkog zadrugarstva.

Širok je spektar izvannastavnog i izvanškolskog znanstvenog, tehničkog i radnog djelovanja unutar ovih organizacija, kao što su klubovi mladih tehničara, pokret Znanost mladima i dr. U svima se njima trajno razvijaju tehničke vještine, održavaju se predavanja, izložbe, natjecanja i smotre. Važna je sastavnica toga rada i bogata nakladnička djelatnost.

Nastava tehničke kulture odvija se u osnovnim školama kroz obvezni predmet, koji se nekada nazivao Tehničkim odgojem, a od 7. kolovoza 1993. godine, kada je izašao Zakon o tehničkoj kulturi, naziva se Tehničkom kulturom.
U veljači 2016. godine izrađen je prijedlog Nacionalnog kurikuluma nastavnog predmeta Tehnička kultura u čijem uvodu stoji definicija. Nastavni predmet Tehnička kultura učenike uvodi u svijet tehnike i omogućava razumijevanje tehničkoga okružja čovjeka. Razumijevanje tehnike uključuje poznavanje dobrobiti i mogućih opasnosti za čovjeka i okoliš, odgovornu i kritičku primjenu te aktivno sudjelovanje u kreativnome razvoju tehnike.

Širok spektar tehničkih amatera

Posebna je zanimljivost što tehnička kultura i u nas i u svijetu okuplja širok spektar zaljubljenika u pojedine tehničke discipline: mlade i stare, visokoobrazovane i gotovo neuke, vješte i nevješte, imućne i siromašne, društveno istaknute i tzv. “obične” ljude.
Danas se tehničkom kulturom amaterski u Hrvatskoj bavi više od šezdeset tisuća članova brojnih tehničkih klubova i udruga, gotovo toliko povremenih polaznika tečajeva i drugih okupljanja, kao i mnogi neimenovani zanesenjaci. Svi se oni bave pojedinim tehničkim disciplinama, promicanjem znanosti i tehnike, tehničkim odgojem i izobrazbom mladeži, natjecanjima u tehničkim vještinama, pisanjem i izdavanjem stručnih knjiga i časopisa i dr. Ponajprije, i možda najvažnije, druže se kao istomišljenici i zaljubljenici u neku granu tehnike.
U udrugama tehničke kulture postignuti su brojni zapaženi uspjesi i na inozemnim nastupima, posebice u informatici, inovatorstvu, radioamaterizmu, zrakoplovstvu i filmskom stvaralaštvu.

Nakladnička djelatnost

Od prvih udruga tehničkoga amaterizma s početka XX. stoljeća izdaju se tehničke publikacije, kao što su stručni časopisi, knjige i priručnici. Izdavački odjel Narodne tehnike Hrvatske, današnje Hrvatske zajednice tehničke kulture, osnovan je 1. rujna 1966. godine, sa zadaćom izdavanja literature za tehničke amatere i udžbenika za tadašnji predmet Tehnički odgoj. Među tim izdanjima osobito bogatu tradiciju imaju časopis ABC tehnike i glasilo Tehnička kultura te knjižice Male tehničke knjižnice.

Časopis ABC tehnike, duhovito i slikovito nazvan abecedom, dakle počecima tehnike, izlazi već šest desetljeća, i ovo je njegov šeststoti broj. Objavljuje članke o načelima tehničkih disciplina, povijesti tehnike, sastavnicama predmeta Tehnički odgoj, odnosno Tehnička kultura, upute za gradnje uređaja, modela i maketa. U doba “eksplozije tehnike” u drugoj polovici XX. stoljeća izlazio je u danas nezamislivoj nakladi od više od 50 tisuća primjeraka te tako promicao tehniku od velikih gradova do zabitih sela. Kroz sve je vrijeme bio važna spona između organizacije i članova klubova i udruga. Po njemu su bavljenje tehnikom započinjali naši potonji tehničari, inženjeri, stručnjaci i znanstvenici. Kroz sve je vrijeme bio polazište tehničkog amaterizma u Hrvatskoj.
Glasila koja su u raznim razdobljima unutar ovih sedam desetljeća izlazila, Tehnika narodu, Glasnik narodne tehnike, Tehnička kultura i neka povremena, u stotinama brojeva i više od milijun primjeraka promicala su tehnički amaterizam te objavljivala rad organizacije i njezinih članica.

Nacionalni centar tehničke kulture

Jedan od najvećih projekata u promicanju tehničke kulture je edukacijski Nacionalni centar tehničke kulture, osnovan 17. svibnja 2005. godine u Kraljevici. Radna osnova Centra je lijepa trokatna zgrada s gotovo tisuću četvornih metara učionica, radionica i multimedijalnih dvorana, sa svom potrebnom opremom i alatima za rad. U uređenom okolišu nalaze se spremišta za pojedine aktivnosti i prostor za povremene sportske i zabavne aktivnosti.
U Centru se tijekom godine održavaju raznoliki oblici usavršavanja učitelja i mentora, stručni seminari pojedinih članica Hrvatske zajednice tehničke kulture, terenska nastava kao škola u prirodi za učenike, stručna usavršavanja za odgojno-obrazovne djelatnike, proljetne i ljetne škole tehničkih aktivnosti za učenike osnovnih i srednjih škola iz cijele Hrvatske, radionice robotike za osnovnoškolce, filmske i videoradionice za mladež, edukativne CB-radionice, ljetne škole pedagoga tehničke kulture te učeničkog zadrugarstva i dr.
Uz tehničke programe uključene su i kulturno-povijesne sastavnice. Polaznici se upoznaju s hrvatskom glagoljicom, a potom izrađuju ukrasne modele glagoljskih slova. Gotovo uvijek posjećuje se obližnji otok Krk i crkvica Sv. Lucije u Jurandvoru pokraj Baške, gdje je pronađena znamenita Bašćanska ploča, polazni spomenik hrvatske pismenosti, te se obilazi Bašćanska staza glagoljice. Tako polaznici tehničkih programa upoznaju i proširuju svoja znanja iz povijesti hrvatskoga nacionalnog, jezičnog i kulturnog identiteta.
Kroz Nacionalni centar tehničke kulture prošle su tisuće tehničkih amatera sviju životnih doba, u rasponu od iznimno darovitih učenika, djece s posebnim potrebama do nastavnika tehničke kulture. To bi trebalo biti poticajem za osnivanje još nekih centara tehničke kulture u drugim krajevima Hrvatske.

Dr. sc. Zvonimir Jakobović, ABC tehnike br. 600

Izvori:
− Antun Petak, Tehnička kultura u Hrvatskoj. HZTK, Zagreb 1992.
− Antun Petak, Tehnička kultura u Hrvatskoj – 60 godina Hrvatske zajednice tehničke kulture. HZTK, Zagreb 2006.
− Biljana Trifunović, Nacionalni centar tehničke kulture Kraljevica. HZTK, Zagreb 2016.
− Denis Vincek, “Djeca tehnike” − baštinici bogate tradicije i plodonosni vjesnici “samoostvarujuće nastave”. Školske novine br. 35, 8.11.2016., str. 15-18.
− http://www.hztk.hr
− https://hr.wikipedia.org/wiki/Tehnička_kultura