Šindra- čudesna jelova daščica

19.04.2020.

Hrvatski fotosavez osobito skrbi o provedbi programa koji uključuju djecu i mlade u istraživanje, bilježenje, vrednovanje i vizualno interpretiranje hrvatske kulturne i prirodne baštine. Riječ je o fotoradionicama, izložbama, izdavanju publikacija.

Na području Gorskoga kotara suradnja s Nacionalnim parkom Risnjak odvija se već dvadesetak godina. U programima „Šindra – čudesna jelova daščica“ od 2003. godine do danas sudjelovalo je više od 50 mladih iz različitih krajeva Hrvatske. Izložba „Šindra – čudesna jelova daščica“ trajno je postavljena je u novootvorenoj Galeriji fotografija na otvorenom u Crnom Lugu u neposrednoj blizini Uprave parka.

U većem dijelu Gorskog kotara za pokrivanje i oplaćivanje kuća od najdavnije starine, pa još i godinama poslije drugoga svjetskog rata upotrebljavala se cijepana krovna ili strešna daska.

Šindra – tanka krovna daščica je pokrov novijeg vremena. U znatnijoj se mjeri u Gorskom kotaru izrađivala i upotrebljavala za pokrov i oplatu kuća uglavnom između dva svjetska rata – na sjeverozapadnim goranskim područjima od Prezida preko Tršća i Gerova do Crnog Luga te preko Čabra dijelom i u Kupsku dolinu.

Šindra se i danas ponegdje izrađuje u krajevima Gorskog kotara.
Šindra je posve tanka cijepana daščica, debljine 0,3 do 0,5 cm, širine oko 8 cm, duljine 40 – 100 cm.
Za izradu šindre traži se i bira s mnogo umijeća i pažnje drvo među rastućim stablima. Najpogodnija je šindra dužine 80 cm, pa se najbolje iskorišćuju 4-metarski trupci izrezani u klade po 80 cm dužine.

Alat za izradu šindre je poseban po obliku i funkciji: ravna vagača, drveni klinovi, zakrivljena vagača, drveni bat, te vrsta škripca za uklješćivanje pri kalanju šindre rukama.

fotogaleriju pogledajte  ovdje


Postupak izrade šindre:
1. Odabir stabla jele koja bi bila povoljna za cijepanje šindre. Udaranje sjekirom o stablo zvukom se može procijeniti najpovoljnije stablo.
2. Trupac se označava po obodu prereza dijeleći ga na jednake isječke – zgonte, obično 15-20 cm obodne širine.
3. Obilježena mjesta zasijecaju se ravnom vagačom tako da se na prerezu dobije zvijezda preko srca trupca.
4. Trupci se cijepaju u zasjeke klinovima – obrnuto nego što je stablo rastući stajalo, jer drvo bolje puca od debljeg kraja prema tanjem, od panja prema krošnji.
5. Od zgonata se krivom vagačom lučno, smjerom godova isijecaju manje cjepanice, jednake širine, 8 cm.
6. Svaka takva cjepanica kala se radijalno, tj. okomito na godove, na polovice ravnom vagačom – do debljine 4 šindre. Takve se četvrtače, s 3 zasjeka ravne vagače u čelo duboko samo 1,5 cm, obilježe u četiri šindre jednake debljine, te se još ponovi zasijecanje ravnom vagačom, i to najprije u srednji, pa u postrane zasjeke – do dubine 25 cm. Ovime je dovršeno cijepanje alatom.
7. Šindraš tada stišće stopalima nenacijepani kraj četvrtače, a također i koljenima; gornji pak , nacijepljeni dio razvlači , rasteže, para, kala rukama – najprije u dvije duplice, pa njih na dvije šindre. Poslije odabiranja cjepkog drva – kalanje rukama je najvažniji dio posla. Ovako izrađena šindra se ničim više ne obrađuje, njezina je površinska struktura prirodno oblikovana godovima drva.
8. Nakon kalanja šindra se slaže u snopove – mace po 100 daščica, i to onako kako je cijepana iz zgonta, zbog kasnijeg slaganja pri prekrivanju i oplaćivanju.
9. Pravilno je pokrivanje krova šindrom u 4 reda. Sljemena se obično pokrivaju cijepanim krovnim daskama, pribijenim jedne na drugu uzduž pod kutom krova.
vrh stranice