20.12.2016.
Grad Šibenik 2016. godine obilježava svoju 950. obljetnicu. Tim povodom Hrvatski fotosavez je u suradnji s Fotoklubom Šibenik, Osnovnom školom Jurja Šižgorića i Galerijom sv. Krševana proveo u dva navrata (od 11. do 13. ožujka te od 7. do 9. listopada 2016.) fotoradionice za djecu i mlade naslovljene „Šibenik - portret grada Camerom obscurom“. Rezultat fotoradionica je izložba fotografija „Šibenik - portret grada Camerom obscurom“ postavljena u Studiju Galerije sv. Krševana u Šibeniku.
Uz izložbu tiskana je publikacija istoga naziva.
Pomlađeni grad
Dovoljna je jedna tamna (obscura) soba (camera) i rupica na zatamnjenom prozoru da se kroz nju može probiti sunčeva zraka i da se na nasuprotnom zidu pojavi projekcija života izvana. Naopako, doduše, ali na zidu odvijat će se žive scene, što je mirno stajat će, što je pokretno pokretat će se. Znanstvenicima/istraživačima trebalo je tristo godina da od ove prirodne pojave stvore temelj suvremenoj fotografiji, to jest da umire pokretnu sliku i fiksiraju je na čvrstu i prenosivu fotoosjetljivu podlogu. Negativ koji je tako nastao trebalo je ponovo osvjetliti, povećati i uz malo kemije, fotografija je zagospodarila vizualnim medijima (od 1839.).
Razumjeti fotografiju znači razumjeti proces: svjetlo bilježi, svjetlo zapisuje, svjetlo reproducira okolinu, a autor tamne kutije (zamke za zraku svjetla) bira motiv, postavlja svoju zamku i uz ponešto znanja o trajanju osvjetljavanja podmetnute fotoosjetljive podloge, zamišlja što će dobiti, premda do zadnjeg časa nije siguran u rezultat. Prekratkim osvjetljavanjem nije zapisano sve, nešto nedostaje, jer svjetlu (poput skenera) nije dano dovoljno vremena. Predugim osvjetljavanjem može sve potamniti, tek optimalnim trajanjem svjetlosnog zapisa igra svjetla i sjene stvara puni likovni doživljaj. A kako je negativ prvi zapis svjetla, a pozitiv nastaje ponovnim osvjetljavanjem (izvan komore/kutije) tako fotografiju objektivno čine dvije slike: negativ-pozitiv. Na izložbi pokazana je upravo ta cjelina: što je direktan svjetlopis u zamci/komori, a što njegovo preokretanje ka stvarnosti (izvan komore).
Fotografija ima i završni proces, a to je povećavanje (blow up). Njime se postiže onaj završni komunikacijski učinak, onaj kojim se želi istaknuti uspješnost svjetlopisa, svratiti pozornost na motiv, jer napokon odabir motiva najsnažniji je i najvažniji autorski udjel samog fotografa. Ova se izložba može pohvaliti velikim povećanjima na kojima se motiv razaznaje kao uzbudljiva igra dvaju svjetova: crno-bijelog i bijelo-crnog, kao neka zrcalna i magična zagonetka za odgonetavanje motiva, koji su se iz poznatih pretvorili u apstrahirane, produhovljene i slikovite na novi i drugačiji način od uobičajenog.
Rad u radionicama Hrvatskog fotosaveza ne prestaje s izradom fotografija, nego s postavom. Foto-uradak koji je nastao u igri, učenju ili znatiželjnom istraživanju, u svojoj je konačnici namijenjen javnosti, a ona zaslužuje, jednako kao i rad i njegov autor, primjerenu postavu. Tako se na najbolji način uspostavlja kvalitetna komunikacija. To je činjenica, koja drugdje vrlo često izostaje, te Hrvatski fotosavez inzistira na ovakvom holističkom pristupu fotografiji. Time uz postupno i temeljno usvajanje znanja i vještina fotografiranja, odgaja mlade polaznike radionica da shvate estetsku vrijednost fotografije i značaj komunikacije koja visokoprofesionalnim, originalnim, te prikladnim i primjerenim postavama pruža užitak posjetiteljima/gledateljima izložbe.
Šibenik može biti biti ponosan na rad ovih mladih autora i na njihovo vodstvo. Premda slavi spomen na 950 godina postojanja, mladi su autori učinili stari grad, jednako starom bazičnom tehnikom kamere opskure (camera obscura), lice grada vrlo suvremenim, svježim i mladim.
Branka Hlevnjak
„Mrzla Vodica nekada i danas“ – fotoradionica i izložba fotografija
Izložba fotografija „Mrzla Vodica nekada i danas“ u organizaciji Hrvatskog fotosaveza nastavak je niza programa koje Hrvatski fotosavez kontinuirano provodi na području Gorskoga kotara, posebice usmjeravajući mlade na istraživanje, bilježenje i vrednovanje kulturne i prirodne baštine.
Zamišljena je kao fotografski podsjetnik na slojevitu i dramatičnu povijest naselja (do koje je bilo moguće doći ljubaznošću sadašnjih žitelja), te kao fotografski trenutak današnjice kojega su donijeli mladi autori Htvatskog fotosaveza.
Kroz program fotoradionice mladi autori istraživali su krajolik, floru, faunu, arhitekturu, običaje. Analizirali su stare fotografije, uspoređivali ih sa sadašnjim stanjem, uočavali razlike, pokušavali od stanovnika doznati razloge promjena, nestanka crkve, mlina, pilana, staklane, škole, zadružnog doma. Više