10.05.2014.
Cilj radionice bio je omogućiti mladim osobama s invaliditetom kvalitetnije provođenje slobodnog vremena kroz fotografske edukativne radionice te njegovati fotografsko stvaralaštvo, poticati ih na kreativno razmišljanje i širenje svijesti o vlastitu životu, lokalnoj zajednici u kojoj žive, odgovornom odnosu prema okolini i drugima.
Grupu je činilo devetero polaznika različite dobi, zanimanja, hobija, ograničenja i životnih iskustava. Upravo ta različitost predstavljala je izazov i tražila od voditeljice i suradnika pronalaženje novih pristupa i odgovora na mnoga pitanja. Živjeti različitosti u Rovinju značilo je usredotočiti se ne samo na razlike nego otkrivati i naglašavati ono što nam je svima zajedničko. Zajedno smo razmišljali, dogovarali se, aktivno slušali, uvažavali jedni druge i tako pronašli put do zajedničkog uspjeha – velike izložbe fotografija „Svijet koji niste vidjeli“ postavljene u sklopu programa Rovinj Photo Days (2. - 4. 5. 2014.). Tema „Svijet koji niste vidjeli“ za mnoge posjetitelje izložbe na otvorenom obalnom prostoru emotivna je i intrigantna tema koju su povezivali sa snažnim osjećajima i slikama u glavi. Mali princ bi rekao: „Čovjek samo srcem dobro vidi, suština se očima ne može sagledati.“
Rad se temeljio na poštovanju prema pojedincu, osobnom i zajedničkom postignuću, slobodi izražavanja misli i stavova, dostojanstvu svakog pojedinca, rodnoj jednakosti, širenju društvenih mreža te pravodobnom zadovoljavanju osnovnih i specifičnih potreba.
Već prvi dan u Centru M.A.R.E. (Model aktivne rehabilitacije i edukacije) u Rovinju pokazalo se da to neće biti jedna izdvojena aktivnost nego će prerastati u proces koji se tiče svih nas, koji iziskuje pedagoško, psihološko i metodičko umijeće, koji traži vrijeme, strpljivost i izdržljivost, koji dodiruje mnoga pitanja svakodnevnog života i zahtijeva zalaganje svakog pojedinca, društva, lokalne zajednice i države. U suradnji s Centrom M.A.R.E. koji je arhitektonski posve prilagođen potrebama osoba s invaliditetom i položajno dostupno smješten u parku, uz more, ostvareni su važni preduvjeti za dobro sedmodnevno funkcioniranje naše male zajednice.
Zlata Medak, koristeći holistički pristup, sudionike je vodila korak po korak kroz brižno planirane programske sadržaje. Primjenom osnovnih didaktičkih principa svakom je sudioniku omogućena osobna participacija u skladu s vlastitim mogućnostima. Način rada i ritam aktivnosti osigurali su svima zadovoljenje osnovnih i sigurnosnih potreba kao i socijalnih i individualnih specifičnih potreba. Ubrzo su vješto stvoreni okvirni uvjeti uz jednake mogućnosti za kreativni/fotografski i socijalni uspon. Ali ne samo to, prilagodba pojedinca na grupu bila je kratkotrajna i ubrzo je došlo do prosocijalnog povezivanja grupe mladih međusobno i s voditeljicom i suradnicima.
Terenske aktivnosti: istraživanja okoline, otkrivanje zanimljivih formi, primjerice, meduza, oblutaka, kore drveća, vitraja..., i potom makro snimanje na zavodljiv način uvelo je mlade fotografe u čaroliju mikrostruktura nevidljivih običnom oku. Poigravajući se dubinskim oštrinama, snimljene forme poprimale su začudne, nove oblike i izazivale radoznalost, pa i ushićenje kako mladih autora, tako i promatrača izloženih fotografija. U procesu nastajanja fotografije dolazilo je do produbljivanja postojećih i buđenja novih čuvstava, iskazivanja radosti i dodatne intrinzične motivacije za istraživanje okoline i pronalaženja neobičnih, skrivenih kadrova. Prvotno vođeni, sudionici su se ubrzo samoinicijativno uključivali u fotografsko istraživanje različitih formi kreirajući svoje imaginarne svjetove. Svakodnevno smo svjedočili kompleksnosti i različitosti prakse u ovoj radionici u odnosu na sve prethodne. Pri snimanju, uz potporu voditelja, svladavali su tehničke probleme i tjelesna ograničenja, prorađivali svoje doživljaje, misaono se razvijali, emotivno se oslobađali frustracija i napetosti, jačali samopouzdanje i tražili povratnu informaciju o snimljenome. Paralelno s osnaženim samopouzdanjem, iznjedrile su se i ideje što bi oni „sada kada znaju fotografirati“ mogli raditi.
Nerijetko su sudionici na terenu bili u „stanju zaokupljenosti“ (Laevers, 2006.) koju karakterizira zanos, uronjenost ili uključenost u aktivnost. Za „stanjem zaokupljenosti“ ljudi aktivno teže, a djeca ga uglavnom dosežu tijekom igre. Empatija uz primjenu prikladnih metodičkih postupaka voditeljice Medak rezultirala je pozitivnom interakcijom u opuštenom ozračju, često prožetom humorom.
Koncept prihvaćanja i uvažavanja različitosti s jasno artikuliranim pravilom da smetnja ima prednost, negira predrasude da postoje stvari koje osobe s invaliditetom ne mogu učiniti, kao što je fotografiranje, nego da će tu aktivnost obaviti na sebi prilagođen način uz potporu voditelja, a nerijetko i međusobno si pomažući.
Izvrsni rezultati postignuti su jer su u fokusu radioničkih događanja bili mladi fotografi specifičnih potreba (Downov sindrom, cerebralna paraliza, distrofija mišića, oštećenje kralježnice, nerazvijena stopala, šaka bez prstiju, lakša mentalna retardacija, kombinirane poteškoće) i sve je bilo njima prilagođeno u funkciji stvaranja poticajnog okruženja i što lakšeg podnošenja psihofizičkih napora koje su svakodnevno ulagali na terenu. Terenska snimanja odvijala su se u Rovinju i Puli.
U programskoj strukturi navedene radionice valja spomenuti još neke važne sadržaje:
• Gledanje filma „Zlatna jesen“ koji tematizira snagu volje, napore i ustrajnost da se ostvari osobni cilj.
• Oslikavanje majica, aktivnost koja je jako razveselila i zainteresirala sudionike. Na otvorenje izložbe svi su ponosno stigli u „svojim“ majicama.
• Susret s roditeljima i predstavnicima udruga invalidnih osoba iz Rovinja i Karlovca. Poslijepodnevno druženje bilo je prilika za prezentiranje radionice i gledanje fotografija dokumentarnog karaktera, što je gostima dalo uvid u događanja na terenu i u Centru M.A.R.E. Roditelji i drugi gosti bili su iznenađeni postignućima mladih autora.
Ovako prezentiran koncept radionice HFS s mladima naišao je na veliku potporu, oduševljenje i zahvalnost roditelja, predstavnika udruga i lokalne zajednice.
Postignuća ovog pilot-projekta su višestruka:
• Podizanje svijesti javnosti o mogućnostima uključivanja osoba s invaliditetom u sve sfere javnog, kulturnog i društvenog života.
• Zastupanje interesa ranjivih skupina.
• Pojedinačni doprinos zajedničkom uspješnom suživotu i realizaciji cilja.
• Promoviranje humanističkog koncepta kreativnih radionica HFS-a.
Druženje, rad i sklopljena prijateljstva s mladim ljudima u ovoj radionici dali su nam snagu koju ćemo upotrijebiti kako bismo još više entuzijazma i zajedničke energije unijeli u promišljanje, planiranje i realizaciju budućih radionica. Objektivno razmatranje koncepta i rezultata radionice govori u prilog nastavku organiziranja sličnih radionica za mlade pripadnike ranjivih skupina jer su one moguće i potrebne.
Pozitivni, prijateljski odnosi među sudionicima radionice temeljili su se na ljudskosti. Područje kreativnog izražavanja fotografijom pruža mogućnost individualne prezentacije kroz koju mogu ostvariti, i ostvarili su, međusobno poštovanje i uvažavanje. A možda i pokoji san! Tako ova rovinjska ljudska priča neće završiti u zaboravu.
Posebnost radionice „Svijet koji niste vidjeli“ očituje se u zajedničkom djelovanju svih sudionika pri čemu smo svakog pojedinca poticali na osobno izražavanje, kreativno oblikovanje i napredovanje. Poznata je važnost recipročnosti u komunikaciji i odnosima. S našom grupom otišli smo i korak dalje postigavši socijalni i emotivni reciprocitet. Imajući u vidu ranjivost skupine i njihove različite potrebe, koristili smo se strategijama koje pridonose jednakosti, daju jednake mogućnosti i priznaju postignuća svakom ponaosob. Tijekom radionice mladi sudionici poučeni su zajedništvu, dijeljenju i jednako važnom zajedničkom preuzimanju odgovornosti. Da su spremni preuzeti odgovornost dokazali su ulaganjem vlastitih sposobnosti, počesto uz velike tjelesne napore, u uspješnu završnicu radionice, odnosno svoju jednu ili više izloženih fotografija na temu „Svijet koji niste vidjeli“.
Na otvorenju izložbe, svi zajedno (mladi fotografi, roditelji, voditeljica Zlata, suradnici Predrag i Mirjana, predstavnici udruga, predstavnici Centra M.A.R.E., prijatelji, polaznici) bili smo jači, povezaniji i sretniji nego ikad.
Zajedno smo poslali vizualnu i ljudsku poruku društvu: Bogatstvo je u povjerenju i različitosti!
Mirjana Pešec, prof. pedagogije,
članica Savjeta za rad s mladima HFS-a